Ispričat ću ti sličnu situaciju iz svog života.
Prije točno 10g, moj otac, kao branitelj-dobrovoljac, dobio je pravo na povlašteni uvoz za novi auto. U to vrijeme se nije raspolagalo nekim velikim fin. sredstvima, pa su se prije toga vozile raznorazne "stare kante", a među njima nekoliko Peugeota, pa s obzirom na relativno dobra iskustva sa njima, odabir novog auta je pao baš na Peugeot.
Napravili smo računicu i došli do cifre kojom sam mogao kupiti novi P306, odnosno P406 sa 1.6 motorom 90KS sa istim paketom opreme ali za jedva nekih 1,5k eura više. Naravno da se tada činilo razumnim kupiti klasu više vozilo, što zbog prostranosti, a što zbog ipak u to vrijeme novijeg i ljepšeg dizajna 406 linije, kako eksterijera, tako i interijera, pa je uplaćen 406.
Auto je nakon dugih 6 mj čekanja konačno i stigao, došao je pogrešne boje

i sa totalno drugačijim paketom opreme (neke stvari su falile, a neke su došle, a nisu bile dogovorene), ali kako mi je to bio prvi novi auto u životu, veselje unatoč svemu ipak nije izostalo.
Prvih 1-2k km vozio sam ga pažljivo i lagano, te nisam niti pokušavao provjeravati nekakve performanse. Nakon tog perioda uslijedilo je pravo razočaranje. Auto je bio vrlo trom i lijen, ne samo da nije ubrzavao kako bih ja želio jer sam bio svjestan činjenice da 90KS i nije neka snaga u odnosu na njegovu masu i dimenzije, ali očekivao sam ipak više. Moje nezadovoljstvo je raslo iz dana u dan, nekoliko puta sam čak bio i u neposrednoj opasnosti zbog njegove tromosti, jer u pola pretjecanja, auto je ostajao "bez daha". Uskoro su uslijedili očajnički potezi tipa, performance zračni filter, skidanje katalizatora, čak i chip tuning, no stvari su se tek neznatno popravile.
Kako je auto bio kupljen na povlasticu, moje nezadovoljstvo je trajalo pune četiri godine. Nakon toga sam ga prodao i kupio isti model sa 2.0 136KS motorom. To je već bio osjetno drugačiji auto, mada sam i njega vozio manje od 2 godine.
Tada počinje moja turbo era, jednom kad probaš turbaka, nema povratka
