Citat:
Moj prijatelj jednostavno želi imati nešto u čemu će guštati i što će mu, osim prijevoznog sredstva, biti i hobi… auto koji će polako, družeći se s prijateljima, dotjerivati u svojoj garaži… dok ne bude baš ono što on želi. Isto kao što ovdje u Dalmaciji ljudi kupe neku retro jedrilicu i cijelu godinu je dotjeruju da bi usput s društvom igrali briškulu i balote, bacili ribu na gradele, a onda s obitelji išli na krstarenje „do prvog Brača“ brzinom od 4 milje, u brodiću koji je toliko tijesan da se u kokpitu ne mogu dvojica kretati u isto vrijeme, spavaća „soba“ je jedva veća od kreveta, nema klimu, a frižider ima samo 50 litara… i u cijeloj sezoni jedva naprave par stotina milja. Neracionalno u svakom pogledu, trajekt bi bio puno bolje rješenje, čak i let avionom bi bio jeftiniji. Ali gušti su gušti – ploviš u tišini bez motora, čuju se jedino more i jedro (pa još ako je latinsko…), sjediš na zaobljenoj (a ne ravnoj) krmi tipa guc, rukom držiš argolu (a ne kolo kormila), pod bosim nogama osjećaš drvenu (a ne plastičnu) palubu, a pogled odmaraš na crvenom suncu nisko na horizontu, koje izviruje ispod đenove…
Sorry, malo me je ponijelo
Ono što sam želio reći je da čovjek nikad nema racionalni razlog za kupnju oldtimera – ili je to auto u kojem se vozio kao klinac ili je to auto čiji je poster imao zalijepljen na zidu sobe kao pubertetlija. Mislim da treća opcija ne postoji.
