Sada je: čet ožu 28, 2024 2:23 pm.

Vremenska zona: UTC+01:00




Započni novu temu  Odgovori  [ 15 postova ] 
Autor/ica Poruka
PostPostano: čet kol 06, 2009 5:27 pm 
Offline
.
.
Avatar

Pridružen/a: pon ožu 23, 2009 12:37 pm
Postovi: 238
Lokacija: Den Haag / Holandija
Zivjeli smo tada u Puli. Tata kupio od jednog doktora u Splitu Ford Taunus 17m Super, crne boje sa bijelim krovom i 2 vrata, negdje oko 1965 valjda. Taj mi je auto ostao u divnom sjećanju, obišla se cijela Juga s njime nekoliko puta, a to jesu bile avanture u ono vrijeme. Pominjem ga jer sam ga “vozio” u tatinom krilu dosta puta … Kada smo bili u posjeti rodjacima u Beogradu negdje početkom '70ih dobio je jedne noći ciglu u soferšajbnu, i bili smo vrlo tužni; znam da je priča bila nekome smetalo što nije bas bilo mnogo prostora izmedju auta i zida kuće, na trotoaru gdje je auto bio parkiran...

slika

Inače, u stvari sve je započeo moj brat, koji je 6 godina stariji od mene, još tamo negdje 1969: dobio od ujaka na dar (neispravan) Willis Jeep sa vojnog otpada u Splitu, on (buraz) je tada imao 15 godina, a Jeep dvadeset i kusur. Jeep se popravio i vozikao oko Spinutskih nebodera, sve bez tablica, par godina i završio na Braču kod susjeda kada smo se u sedamdesetima preselili u Beograd.

slika

E, tu nastupa vojni otpad u Beogradu kao vrlo važno mjesto gdje su se kupovali automobili i razne druge stvari, za mene uvijek interesantan zbog obilja svega i svačega i nadasve čudnih stvari koje su se tamo mogle pronaći. Svaka posjeta tom mjestu bila je ravna avanturi, i to je trajalo godinama.

Uobičajena scena sa vojnog otpada iz tog perioda, obratite pažnju na FAP-ove u pozadini... bijeli Cadillac je iz 1955, imao je pozlaćeni znak na haubi i nalazi(o?) se u Sloveniji u tehničkom muzeju u dvorcu Bistra u Sloveniji jer je bio povučen iz prodaje, nitko ga nije kupio zbog tada ipak previsoke cijene, ostali Cadillaci, a bio je par vrlo rijetkih iz 1959, kabriolet i kratka limuzina sa panorama zadnjim staklom prodati su i neslavno završili. http://hr.tixik.com/bistra-castle-2355286.htm sa nekoliko ZISova, starih Pakarda iz Tiletove pratnje, RR itd. Bistra je aposlutno mjesto koje treba posjetiti, interesantno i za odrasle i za djecu, ima puno toga da se vidi.

slika

i ovo je prodato na vojnom otpadu, 1955 Mercedes 300 kabriolet, samo 52 proizvedena...barem je sada u muzeju automobila u Beogradu:

slika

slika

Da ne pominjem brojne druge americke aute, par izuzetno retkih BMW 503, coupe i cabrio... Tiletov gliser "Hrabri" sa dva Alfa Romeo stabilna motora...

Odatle je porijeklom više auta koji su se vozili kao porodični auti, išlo se na godisnje odmore u Split sa Cadillacom iz 1949, Cadillac imao automatski mjenjač, volan boje slonove kosti, benzin se sipao kroz zadnje svjetlo, pritisne se “tajni” gumb i podigne se cijelo svjetlo kao poklopac od čajnika.

slika

slika

Onda je Cadillac parkiran u dvorište jer se kupio Buick iz 1957 i vozio nekoliko godina (ja sam to sve samo gledao i ponekad kad sam malo poodrastao u tajnosti provozao po dvorištu stambene zgrade u kojoj smo živjeli i koja je imala svoje veliko dvorište). Sjećam se kad je kupljen taj Buick, veliko razočaranje - nitko ne zna kako upaliti motor, zapravo svi misle ne radi starter, auto je morao da se izveze sa placa, koga će nego mene stave za volan kao najmladjeg a sva sila ljudi iza i pored gura - kad odjednom upali se moćna masina, i to baš onako kako treba, kao da će da poleti, svi se iza razbježaše. Sta je bilo, dijete uradilo baš ono što je bilo rečeno da se ne smije raditi, a to je pritiskati pedala gasa. Buick je u tim godinama imao prekidač za startanje motora koji se aktivirao punim (skoro punim) pritiskom papučice gasa, a to tamo prisutni nisu znali...naravno ne treba opisivati kako sam ponosan tada bio, nije trebalo platiti slep službu...

slika

Za dokaz, ima me i snimljenog na super8 filmovima kako vozim i taj Cadillac i Buick negdje na nekoj stazi van grada, sa svojih 12ak godina – išlo se na izlete redovno svakog vikenda, dekica, mali rostilj i tako to, a godišnji odmori mojih roditelja su obično bili vezani za 3 dana pakovanja i pokušaje da se pola stvari iz stana stavi u auto; nosila su se dva šatora, kupljeni od Ceha koji su dolazili na godišnje odmore u Pulu, onda spavanja u vrećama za spavanje negde uz put gde nam se dopadne i slično.

Jednom je na putu od Paklenice prema Rijeci otišao kardanski krst na tom Buicku – otisli nutovi na dijelu u koji je ulazio kardan kod diferencijala. Tu se malo stajalo na magistrali po nekoj najvećoj buri, sjećam se kao jučer da je bilo (doduše, pre desetak dana smo prošli tim istim putem u slicnim vremenskim uslovima pa me i to dodatno podsjetilo); more koje je ličilo na nekakvo arktičko more sa santama leda zbog pjene na valovima… ima sve snimljeno, moram prebaciti nekako na moderne sisteme, pod uslovom da se pronadju ti filmovi… Naišao jedan Fap i odšlepao nas do Karlobaga. Moj buraz (alat je uvijek bio u gepeku) i tata skinu taj dio, odu autobusom sutradan do Ličkog Osika gdje je bila neka vojna fabrika ili remontni centar, i vrate se uveče sa duplikatom tog cijelog dijela – toliko o opremljenosti JNA u to vrijeme, oni su bez problema preslikali taj oštećeni dio sa "prosviranim" nutovima i napravili novi, okalili ili šta je već trebalo da se uradi, Buick sastavljen za sat vremena i vožen poslije toga još par godina, kada je prodat i gubi mu se trag… šteta jer je bio izvanredno očuvan, kao nov što bi se reklo, i za ondašnje pojmove išao je kao zmija – V-8 motor, samo šušti kad radi... Imao je kromiranu lajsnu sa crvenom ispunom u sredini te lajsne, koja je išla cijelom dužinom od fara do zadnjeg svjetla, spuštajući se prema zadnjem točku i iza zadnjeg blatobrana je imala prijelom i podizala se prema gore, tako da je to davalo vrlo aerodinamičan izgled tome autu...

E, onda je u nekom trenutku (sredina sedamdesetih…) kupljen auto koji je imao jako mnogo (previše) uticaja na odrastanje i moga brata i mene, a i na cijelu porodicu, to je bio Mercedes 300 typ d iz 1957, dugačka crna limuzina sa Borg-Warner automatskim mjenjačem i 6 cilindara, mehaničko ubrizgavanje, benzina, naravno; volan isto boje slonove kosti, prekidač za žmigavce na volanu tj u kromiranom obruču koji je istovremeno i sirena; imao je poseban prekidač kojim se ukljucivala gradska – tiša, ili putna – puno jača sirena; zatim anti-creep mehanizam, kada se stoji na semaforu u brzini mali pritisak ulja izaziva blokiranje povratka ulju za kočnice i auto je zakočen iako se ne drzi pritisnuta kočnica, kada se doda gas da bi se krenulo, sve se odblokira. Radio Becker Mexico sa cijevima i automatskim biranjem stanica... Taj je auto imao neovisno vješanje na sva 4 kotaca, i mogao se zadnji kraj podizati i spuštati zavisno od opterećenja, putem elektromotora, i bio je težak dvije tone. Auto je prodavan tj. kupljen na vojnom otpadu, u savršenom stanju, s time da je na zalost, pre te naše kupovine bio u problemu zbog koga je još dok je bio u vojsci radjen remont motora na inace maloj kilometraži, radilica nikada nije bila ispravljena kako treba (vožen je sa “prolupanim” motorom), mi to naravno nismo znali, tako da je ubrzo počeo imati problem sa niskim pritiskom ulja i ponovnim lupkanjem jednog od ležajeva radilice.

slika

slika

slika

za one koji su imali živaca da pročitaju do ovde, biće nastavak ovih dana kada uhvatim vrijeme da se ponovo ukljucim...


Zadnja izmjena: 650.000km, dana/u uto kol 11, 2009 4:48 pm, ukupno mijenjano 4 puta.

Vrh
   
PostPostano: čet kol 06, 2009 8:45 pm 
Offline
Veteran
Veteran
Avatar

Pridružen/a: ned tra 22, 2007 9:34 pm
Postovi: 4136
Vozi: V70R
Lokacija: Zagreb
Nice, a kaj je bilo dalje?

_________________
V70R 299 HP 7/2013 -
V70 2.4 170HP 12/2011 - 7/2013
V40D 115HP 11/2004 - 12/2011


Vrh
   
PostPostano: uto kol 11, 2009 4:23 pm 
Offline
.
.
Avatar

Pridružen/a: pon ožu 23, 2009 12:37 pm
Postovi: 238
Lokacija: Den Haag / Holandija
pa evo, iskopao sam neke stare albume i preslikao neke fotke, nije baš kvalitetno ali poslužiće, tko još voli da čita duge postove; idemo dalje....

Taj je auto (Mercedes 300) u narednih nekoliko godina preživjeo još dva otvaranja motora, dva pokušaja ispravljanja radilice, skupi novi dijelovi od Karascha i Neumollera, ali ništa to nije uspjelo kako treba i vrlo brzo nakon tih generalki dešavalo bi se isto - gubitak pritiska ulja i to na istom letećem lageru, i na kraju je završio kod jednog kolekcionara u Sloveniji (inače je taj auto bio poklon njemačkog predsjednika Adenauera Jovanki Broz, pa je imao priličnu vrijednost). Uz moga brata koji je to sve radio i mene vodio sa sobom kada god se išlo kod raznoraznih stručnjaka radi mjerenja i procjena sam dosta naučio o mehanici motora a i uopće, i zarazio se tim sindromom. Te su popravke trajale nedjeljama...

Tako dolazimo do prvog auta koji sam ja kupio svojim novcem kada sam položio vožnju i radio mjesec dana na nekom sajmu, a koga nikada zapravo nisam vozio: 1955 Buick Super Convertible
(nije slika od baš tog auta, ali kao da jeste iz ovog kuta, ovo je 1955 Buick Special, nešto kraci od Supera, i sa tri umjesto 4 karakteristična otvora na prednjem blatobranu; to su bili tenkovi...)

slika

taj auto je kupljen od nekog Cige čija je kuća bila kraća nego Buick, i to sa neispravnim automatskim mjenjačem, mjenjač popravljen, novi krov ugradjen i auto prodat navrat nanos sa suzama u očima da bi se kupio auto mojih snova koji sam gledao na jednom parkingu još od prvog gimnazije, već se bio počeo polako komadati djelanjem lokalnih huligana tj. djece, jednom prilikom umalo sam bio uhapšen kada su se noću skidali (spašavali, he he) instrumenti sa toga auta koji su bili nenadomjestivi ako bi bili razbijeni, a jedno staklo na instrumentima je već bilo razbijeno...poslije ga je napravio lokalni staklopuhač po uzorku od drugog sata, valjda posljednji koji se je još bio bavio tim zanatom...

Nitko nije znao čiji je to bio auto, onda je jednog dana nestao (sve se ovo dogadjalo još prije kupovine tog gore pomenutog Buicka). Taj auto je bio Lancia Aurelia B-20 GT iz 1952, 2.serija, jedan od vrlo znacajnih auta u istoriji automobilizma, malo ih je očuvano i, u bilo kakvom stanju, danas su nevjerojatno skupi. Naravno, ništa se to tada nije znalo, i to nije bio razlog interesovanja, nego jednostavno mi se svidjao i to je to. Onda je jednog dana nestao sa tog parkinga, pao u zaborav i kroz nekoliko godina primijećen u nekom dvorištu na drugom kraju grada. Nakon dosta muke postao sam vlasnik i razočarao se shvativši da je auto mojih snova zapravo gomila truleži. Učinjen je pokušaj popravke - restauracije, totalno neupeo tj. prekinut kada sam shvatio da će ti majstori da ga dokusure i upropaste. Stajao je onda 2 godine pod nekom strehom, motor (V-6, Vitorio Jano, prvi V-6 motor ikada napravljen) bio na terasi, u medjuvremenu se vozio, naravno, Fićo tj. Zastava 750, a bio je tu i još jedan Buick iz 1955, gorepomenuti Special, isto porijeklom sa vojnog otpada...V-8, automatik, radio lampaš, klupa naprijed za vozača i nekoliko suvozačica po mogućstvu...

slika

E onda se čulo za majstor Kresoja, a to je bio zaista vrhunski limar, zapravo gradjevinski limar koji se obogatio u Americi i vratio u Jugu da živi u sreći i veselju, shvatio da od oluka i prozora ne može da se živi, i počeo raditi automobile – e to što je taj mogao da uradi se ne da opisati, uglavnom, nakon čekanja i dosadjivanja da dodjem na red kod njega na kraju sam mu se smučio i pristao je da uzme da radi moju Aureliu. To je trajalo par mjeseci, svakodnevno; pola auta, maltene cijeli donji postroj je napravljen i renoviran po svim zahtjevima restauraterstva i auto ispao nevjerojatno, školjka peskirana, ofarbao ga poslije toga čuveni Atko Bajric koji je tada isto radio u nekoj šupi, poslije postao izuzetno uspješan poduzetnik. Sad je kod jednog kolekcionara u Njemačkoj. Prodat je 1991 da bi se kupila kuca u Oprtlju, u Istri, za velike novce - e onda je familija ucinila svoje – pa nisi valjda lud da kupiš tu hrpu kamenja, vidiš da to ništa ne valja kako stvari idu (mi živjeli tada i porijeklom i jesmo iz Beograda, iako sam ja djetinjstvo proveo u Puli i Splitu, sjećam se vožnji službenom Volgom Zavoda za zapošljavanje u Puli (mama tu radila) uzduž i poprijeko Istre). Uglavnom, kuća nije kupljena, ali nikad se ne zna, idem za dvije sedmice opet tamo da pogledam nešto...

staviću neke slike kasnije


Onda je bio i 1959 Austin A40MkII – interesantan mali karavančić sa dvoja vrata i najodvratnije moguće zamišljenim poklopcem gepeka, trošio je litar ulja na 100km, ali je išao. Motor mu se nije mogao ugasiti zbog dizel-efekta nikako drugačije nego ubacivanjem u 3 pa puštanjem kuplunga… Sa mojom tadašnjom curom sam zapravo ponovno otkrio Istru negdje 1988 i taj je Austin u nekoliko godina prošao svaku bijelu cestu centralne Istre i zavlačio se i gdje nikome ne bi palo na pamet da ide sa autom...

slika

slika

obratiti pažnju na hand-made skelu za vadjenje motora, sastavljenu od dijelova kradenih sa obližnjih gradilišta... bio pogrešan proračun visine za neku ozbiljniju upotrebu pa se morala cijela stavljati na cigle...ali je dobro poslužila

1967 Triumph Herald karavan – jako sam bio srećan sa ovim autom, taj je imao neki problem sa diferencijalom, ponekad (zimi) bi se jednostavno kod kretanja sa mjesta zakočio, kao da kamen upadne medju zupčanike. Uvijek sam se plašio da bi se to moglo dogoditi u vožnji, ali se nikada nije dogodio… kako sam volio kad se podigne hauba, zapravo cijeli prednji dio i sve se ispod pokaže kao na dlanu, motor, ovjes, (disk) kočnice…

slika

1963 Peugeot 403 – prodat nekom ruskom kolekcionaru, taj je auto bio bas kao nov, sa samo 30-ak hiljada km, odstajao ugarazi 20 godina, vlasnik ga uvezo i umro... jako mi je zao sto sam ga prodao.

Evo na ovoj slici u desnom uglu, lijevo je Volvo 264 GLE, prvi Volvo, kupljen sa vrlo malom kilometražom i problemom sa automatskim mjenjačem u koji je sipano hipoidno ulje, ispran mjenjač, sve proradilo, bio u savršenom stanju estetski, kožna sjedišta, šiberdah, mehaničko ubrizgavanje pravilo dosta problema, posebno u prelaznim režimima rada, vjerojatno zato jer se krenulo čeprkati gdje ne treba, trošio 50 litara na 100 km, prodat jednoj dami u godinama koja ga je prvom prilikom zakucala u neko drvo i dosta oštetila, mislim da taj auto više na žalost ne postoji. Auto u sredini je Fiat Millecento iz 1959, bio u savršenom stanju, onda ga je moj brat zapustio i na kraju prodao prijatelju koji sada radi ground-up restauraciju i ići će u beogradski muzej automobila.

slika

Bilo je nekoliko Peugeota 404 – teške restauracije ali uvijek vrijedne truda. Imao sam jednu iznajmljenu garažu u kojoj se sve to dešavalo dosta godina, i čak jedno vrijeme imao registrovanu (pokretnu) radnju, pored redovnog posla kojim sam se bavio. Radnja je najprije bila registirana kao pokretni auto-servis radi izbjegavanja poreza, uz dosta muke jer općinari nisu htjeli to da prihvate ali na kraju su morali jer nije bilo striktno zabranjeno, a nije bilo na spisku djelatnosti koji je imao zakon u to vrijeme, e onda je na teritoriju druge općine oživjeo izdvojen poslovni prostor, isto nakon dosta borbe i dokazivanja da registrirana djelatnost ima pravo i na izdvojeno radno mjesto. To je bila ta iznajmljena garaža, i kako je to bio formalno dio osnovne registracije bio sam izvan domasaja obje općine, prvi su dobijali svoj paušal, a drugi nisu mogli nista jer nije kod njih niti bilo registrirano... puno je auta tuda proslo...i imao sam obavezu postaviti firmu na fasadu stambene zgrade u kojoj sam stanovao...

slika

slika

slika

slika

slika

slika

Ali možda najveći izazov i satisfakcija bili su spasavanje jednog Amija 6 koji je istrulio parkiran u sopstvenoj garaži dok je vlasnik godinama vozio druge iste takve, a ovoga kao čuvao. Imao je samo tridesetak hiljada km kada sam ga kupio, a donji postroj truo kao da je bio na dnu mora sto godina... obratite pažnju na "limarsko" rješenje za donji držač vrata... i tako je bio sa obje strane, a ispod su šarafljeni čelični profili da se sve to nekako ukruti jer tu varenja nije bilo nikakvog... ali vrlo sam ga sa zadovoljstvom vozio jedno dvije godine, poslije ga je uzeo neki pecaroš da bi mogao zbog velikih kotača stici dokle treba i kada nema asfalta...

slika

slika

slika

slika

Ford Escort na jednoj od slika bio je auto od moje buduće zene, tj. njenog oca; da pomenem i njega jer sam ga vozio jedno bar 2 godine, nije se proslavio nekim kvalitetom, ali je bio brz, sa motorom od 1,6 lit i dobar za vožnju. Jedno vrijeme glavni auto bio je Golf iz 1982 koji je zapravo bio auto mojih roditelja, tata ga je vozio do posljednjeg dana, sa svojih 87 godina... Golf je još uvijek u životu kod mog brata i vozi se svaki dan, sada još i na plin! Ne znam šta da kazem o njemu, zaista je poslužio i odslužio, ali ga nikada nisam previse cijenio.

Dolaskom u Holandiju 2000 godine kupljen je prvi i jedini do sada Japanac - 1987 Mazda 626 – izuzetno kvalitetan auto sa prednjim pogonom, vjerojatno nikad ne bih kupio Volvo da jednom prilikom prije 7-8 godina kod Karlovca u jednoj notornoj krivini na lokalitetu Budačka rijeka - gdje su mnogi izgubili zivote jer se tu nekada prevrnuo šleper sa nekakvom kemikalijom koja nije nikada očišćena i pri svakoj kišici ili rosi tu se godinama izletalo. I vjerojatno još uvijek izleće – kada sam preticao kolonu nekih sporaća, zbog toga što je u tom trenutku čelo kolone ugledalo nekoga ko je tamo u daljini izleteo iz krivine u polje, i svi počeli da koce, a nije se moglo kočiti naglo jer je sve bilo klizavo, jedan izlete pred mene dok sam bio u obilaženju, i možda mi tj. cijeloj familiji u povratku za NL sa ljetovanja spase život jer ko zna sta bi bilo da sam nastavio to obilaženje, a bio bih, uglavnom, zakucam se u njega jer ni ja nisam mogao kočiti, nije bilo nista strašno, ali me nervirala oštećena maska i branik...Tu smo proveli ostatak dana gledajući policiju kojoj nikako nije dolazilo do mozga da moraju zatvoriti tu dionicu dok ne završe uvidjaje onoga što se već ispodogadjalo, a auti su samo izlijetali i sudarali se, iako malom brzinom..

Tako kupim prvi 1987 Volvo 740 GLE koji sam prije toga gledao par godina na ulici pod nekim drvetom sa ceduljom da se prodaje, e tu bi sad išla poduža priča pa bolje da ne počinjem...

Tu je još i Renault 5 Automatic – kupljen da žena koja se plaši voziti Volvo… počne biti samostalnija u kretanju – izuzetno dobar i pouzdan auto, jedan od najružnijih za moj ukus koje je auto industrija ikad pravila, ali 5vratni model izuzetno praktičan i pouzdan. Nema boljeg auta za gradske uslove, obzirom da se mogu kupiti za par stotina eurića, i ovdje obično u dobrom stanju. Sada će ovaj, na žalost, iako je još uvijek odličan – zapravo kao nov je i spolja i iznutra, na otpad, jer holadnska država će mi za tu odluku dati hiljadarku, a već imam u rezervi drugi (i treci, he he), pa ćemo i njega slijedeće godine reciklirati, i tako sve dok bude moglo… (moraš ga imati 2 godine da bi dobio tu hiljadarku)

Tu je i 1969 Fiat 850 Sport Coupe, uglavnom spava u garaži izmedju dvije 740ice, ne znam ni sam šta cu sa njim.


Zadnja izmjena: 650.000km, dana/u sri kol 12, 2009 1:15 am, ukupno mijenjano 1 put.

Vrh
   
PostPostano: uto kol 11, 2009 8:39 pm 
Offline
Veteran
Veteran
Avatar

Pridružen/a: uto lip 12, 2007 12:03 pm
Postovi: 2022
Vozi: XC90 2.5T
Lokacija: Jaska
no comment :clap: :clap: :clap:


Vrh
   
PostPostano: uto kol 11, 2009 10:05 pm 
Offline
Veteran
Veteran
Avatar

Pridružen/a: ned tra 22, 2007 9:34 pm
Postovi: 4136
Vozi: V70R
Lokacija: Zagreb
Fakat, svaka čast. Ovi Peugeoti su mo posebno zapeli za oko, 403 i 404 :-)

_________________
V70R 299 HP 7/2013 -
V70 2.4 170HP 12/2011 - 7/2013
V40D 115HP 11/2004 - 12/2011


Vrh
   
PostPostano: sri kol 12, 2009 1:06 am 
Offline
.
.
Avatar

Pridružen/a: pon ožu 23, 2009 12:37 pm
Postovi: 238
Lokacija: Den Haag / Holandija
hvala, hvala :D
i hvala forumu što me vratio malo u proslost, dosta davno je to sve bilo... i ne pamtim kad sam otvarao te albume zadnji put...

403ke mi je zaista puno žao, prodao sam ga u nekom trenutku sredinom 90-ih kada sam se rješavao da odem iz te bivše zemlje tj. njenog ostatka i nikad se u nju ne vratim, a nije bilo više uslova tada da se negdje smjesti i očuva a da to ne košta previše - inače, kao i 404ke i ti su auti vrlo nezgodni, nekako im voda nadje put u kabinu, zavuče se ispod (debelih) filceva koji su ih činili odlično zvucno izolovanim i onda radi svoje... i taj koji je stvarno naoko bio izvanredan i cijeli zivot proveo u garaži imao je vrlo slab i oštećen pod na jednom dijelu i morao sam ga dodatno štititi iznutra; odozdo je bio kao nov, a iznutra si prstom mogao probušiti na tim nekim mjestima... ali divan auto, starija i nazadnija koncepcija od 404ke u mnogim aspektima, izvanredni motori i jako udobni za voznju. osjećaj u njemu je sličan osjećaju u onim starim i puno većim i težim amerikancima, a taj osjećaj sam uvijek volio, kao i puno prostora u kabini. imao je sivo-bijeli volan i dvije sirene, isto kao veliki Mercedes, jedna za grad, jedna za put. Ako ne bi baš dugo stajao (a i onda bez problema jer pumpa za benzin je imala ručicu za ručno pumpanje benzina, kao i 404ke uostalom) taj auto se upali bukvalno na četvrt okreta radilice....još se sjećam karakterističnog zvuka zatvaranja vrata, uvijek bez greške i bez ikakve sile...nasloni prednjih sjedišta su se mogli oboriti potpuno u horizontalu, ponekad vrlo zgodna opcija... ili preklopiti kao kod auta sa dvoja vrata ako bi trebalo...

slika

slika


Vrh
   
PostPostano: sri kol 12, 2009 3:19 am 
Offline
.
.
Avatar

Pridružen/a: pon ožu 23, 2009 12:37 pm
Postovi: 238
Lokacija: Den Haag / Holandija
i evo dok me još drži ovo a i nema ukućana da prave probleme :lol: prikaz restauracije Lancie Aurelie; prije toga malo priče:

to je auto, valjda prvi serijski koji je imao oznaku GT - Gran Turizmo, označavajući time auto koji je bio namjenjen za duga putovanja, sa kombinacijom luksuza i sportskih karakteristika. Rezervoar ove Lancie primao je 80 litara benzina. Motor je imao 2 litre, neovisno vješanje na sva 4 kotača, izvanredan raspored težine - motor napred, dvodjelni kardan do kuplunga i mjenjača sa diferencijalom u zajednickom kućištu pozadi, zadnje kočnice - ogromni doboši - su bile smještene odmah na kraju kratkih poluosovina na izlazu iz diferencijala, (slično kao kod Amija/Spaceka naprijed, tko zna kako je to izgledalo), na spoljni zid tih zadnjih doboša su bili ušarafljeni ogromni zglobovi specificnog dizajna, svojevrsna preteča današnjeg homokinetickog zgloba kod auta sa prednjim pogonom, koji su plivali u hipoidnom ulju i bili zaštićeni debelim gumenim manžetnama, i iz njih su izlazile duže poluosovine koje su se završavale sa klasičnim kardanskim zglobom koji je bio vidjiv sa spoljne strane točka, i tu je bila mazalica za podmazivanje tog spoljnog zgloba.

Time tj. spoljnim zglobom je dobijena veća dužina poluosovine, i manji pokreti u zglobu i duži radni vijek. U periodu 1951 - 1959 bilo je 6 serija Aurelie GT koje su se razlikovale u nekim bitnim ili nebitnim detaljima, svaka serija radjena je u tek tolikim brojevima (500 - 900 komada) da bi auto imao karakter serijskog i kao takav mogao učestvovati na relijima, gdje je bio vrlo uspješan, posebno u Juznoj Americi, i pobjedjivao u ukupnim plasmanima Ferarije i Maseratije sa 12 cilindara i slično. Od treće serije naviše imao je motor od 2,5 litre. Prvih nekoliko serija bili su radjeni isključivo u verziji sa volanom na desnoj strani, nakon toga bio je ograničeni broj modela sa lijevim volanom...Karoserija je bila samonoseća i vrlo teška za restauraciju... Prednji dio imao je dva neovisno postavljena kotača na, uslovno rečeno, jednoj krutoj osovini (koja je imala ulogu šasije i obezbjedjivala potrebnu geometriju prednjeg dijela. Opruga i amortizer su plivali u ulju i bili u jedinstvenom kućištu, dakle opruge nisu bile vidljive spolja. Sve je to jako neuobičajeno i čudno izgledalo. Ispod haube je bio kontejner za ulje za kočnice i za ulje za amortizere; u dijelu za kočnice bila je ručica koja se povuče i ostane izvučena, isto izgleda kao cug na starim šporetima na drva, to je bio dodatni cilindar koji je zadrzavanjem ručice u izvučenom polozaju pokazivao da je sistem u redu, da ulje nigdje ne curi i da ga ima dovoljno. Sa druge strane kontejnera je bilo malo drukčije, ručica se izvuče i pošalje ulje prema amortizeru, prethodno se drugom ručicom koja je imala ulogu razvodnika za ulje odlučivalo prema kom amortizeru se šalje ulje. Inače je razvodnik stajao u neutralnom polozaju koji nije dozvoljavao slanje ulja... To je trebalo raditi tj. druknuti malo ulja prema amortizerima svakih par stotina kilometara... mislim da je pisalo u uputstvu na 1.000km normalne voznje ili ranije...Koristilo se ulje za hidrauliku, SAE 10, a INA je proizvodila nekakav Hidraol ili Amortizol koji su bili bas za to...

Na vrhu samih kućišta od amortizera/opruga, ispod blatobrana, nalazila se mala slavinica tj ventil cijim se podešavanjem odredjivala krutost tj. nacin reagovanja amortizera zavisno od načina voznje / terena na kome se auto vozio...zao mi je što nigdje nemam slikicu tog detalja tj. te slavinice, vrhunac industrijskog dizajna, vjerojatno nepromijenjen od 20-tih godina kada je sve to prvi put primijenjeno na cuvenoj Lancia Lambdi, koja je bila prvi auto sa V motorom (4 cilindra), i prvi auto sa samonosećom karoserijom... mjenjac je bio 4 brzinski plus rikverc, prva brzina bez sinhrona, u originalu ručica mjenjača na volanu i kompliciran mehanizam poluga koji je prvo išao prema motoru, a onda prema nazad gdje je bio mjenjač.

Da bih kao povećao neposrednost i sve to izgledalo sportskije, ja sam prepravio to tako da je ugradjen mehanizam od fiće i ručica mjenjaca bila je na podu - glupost i greška, jer je zbog potrebe za većom duzinom ručice bio dobijen jako veliki hod tako da su promjene brzina bile dugotrajne tj. neudobne i kao da se vozio kamion... srećom, originalni mehanizam je bio poptuno sačuvan i to je poslije vraćeno kada je auto otisao za Njemacku i novi vlasnik ga dorestaurirao...

Inače je prodat tako sto sam dao oglas u njemackom Classic-u, nekoliko me je ljudi zvalo telefonom prije nego se taj broj pojavio na kisocima, ja prethodno započeo neke pregovore sa jednim Englezom koji nije znao kako da preuzme auto, inače je bio pristao na moje uslove. Ja sam to objasnjavao onima koji su se javljali, medjutim jedan Nijemac je insistirao da dodje i samo pogleda auto, bez namjere da pregovara ili ga kupi ako ja kazem da je auto prodat ili rezerviran. U oglasu nije bilo nikakve slike, tako da nitko nije mogao znati ni priblizno kako auto stvarno izgleda nakon te moje restauracije... Uglavnom, kazem ja moze, nema problema, kad će da dodje - očekujući koju nedjelju, kad kaze on - sutra ujutro, dolazim svojim avionom...- mislio sam da me zeza, kad sutradan, evo ga sa svojim mehaničarom... odemo mi da pogleda auto, pogleda on i kaze ne vrijedi to toliko, ja ću to sve ponovo da radim, ali ja ću da platim ako taj drugi odustane, i pod uslovom da svi zajedno se odvezemo sa autom do Graca - ne radi provjere stanja, nego da nema probleme kod izvoza iz Jugoslavije, to ce mi platiti dodatnih 1000 DEM... kako su mi te pare trebale radi kuće u Istri i kako nisam imao nikaku obavezu prema onom Englezu, sve smo zavrsili za 5 minuta. Dao mi je sve pare sutradan pred put, i nas trojica smo sjeli u Aureliu i pravac Austria... put je prosao bez problema (već sam ja isao sa tim autom do Italije, u namjeri da ga tamo prodam, ali je to bilo potpuno bezuspješno, zato nisam ni pretpostavljao da će biti takvog interesa kada se da oglas... oglas je inače dala vlasnica kuce u Istri koja je htjela da tu kuću proda baš meni, ali eto to se na kraju nije dogodilo...)

Cim smo prešli granicu on je izvadio iz tašne svoje tablice, vec je bio kupio osiguranje i sve što treba da bi mogao da ga vozi dalje za Njemacku... Pitao me je može li da zadrži tablice za uspomenu, ja kazem naravno, kao dokaz kupovine imao je na parčetu papira moju izjavu da sam na ime prodaje tog auta primio toliko i toliko novca, mogao je to napisati i potpisati bilo tko...Na željezničkoj stanici u tom nekom malom mjestu gdje smo stali vlak je dosao točno u sekund i nakon pola minuta nastavio dalje, ja sam bio jedini koji je unutra usao... to je bio moj prvi susret sa nečim takvim...

Evo slike, majstor Kresoje, kako smo ga mi zvali, inače zvao se Dragan Kresoja, bio je uradio zaista jedinstven posao...uglavnom sam samcat, bez ičije pomoći...na žalost, nije više medju nama...

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika


slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

nedostaju ratkapne, lajsna ispod vrata i poklopčići za dizalicu koja se ubacivala na sredini karoserije, ispod vrata. volan je bio od Flaminije jer je originalni bio uništen, jedna grozna stvar je bila antena na krovu. zadnja svjetla takodjer nisu originalna, ali tako je bio na autu kada je kupljen - inače su to bila svjetla od Ferrarija. Originalna su pedesetih godina mijenjana kada je donijet propis da na autima više ne smije biti korištena sijalica sa tri niti - u originalu Aurelia je imala vrlo malo zadnje svjetlo, i puno ljepše od ovoga koje je naknadno ugradjeno, sa samo jednom sijalicom unutra...

slika

slika

slika

slika

slika

slika


Vrh
   
PostPostano: sri kol 12, 2009 3:31 pm 
Offline
Veteran
Veteran
Avatar

Pridružen/a: uto srp 24, 2007 3:23 pm
Postovi: 519
Vozi: S60 2.4 2000.
Lokacija: ZAGREB
:clap:

_________________
Sholle
sholle.sb@gmail.com


Vrh
   
PostPostano: sri kol 12, 2009 7:52 pm 
Offline
Veteran
Veteran
Avatar

Pridružen/a: pet ožu 28, 2008 4:29 pm
Postovi: 1789
Lokacija: Sv. Ivan Zelina
svaka cast!!!....ima dalje??

meni je zanimljiv onaj mali BMW, vidi se na slici di je slika od one skele za vađenje motora... isto tvoj bil??

_________________
V70, d5 autom., 163ks, '02.g. (2007.-2015.)
S80, d5 autom., 185ks, '08.g. (2015.-

pitanja u vezi arhitektonskog projektiranja, legalizacija i sl...
http://gradecki-projekt.hr/" onclick="window.open(this.href);return false;


Vrh
   
PostPostano: čet kol 13, 2009 12:55 pm 
Offline
.
.
Avatar

Pridružen/a: pon ožu 23, 2009 12:37 pm
Postovi: 238
Lokacija: Den Haag / Holandija
Isetta iz 1957, bila je od brata, a vozio sam je i ja povremeno dosta puta. Išli smo po nju u Skoplje i poslali je vlakom u teretnom vagonu... Onda je jednom izveo curu u kazalište i zatekao Isettu prevrnutu na bok, lokalni momci se malo našalili... Trebalo je zbog toga uraditi malo limarije i ofarbati je, ali je godinama stajala tako i sada je u fazi restauracije, biće u tom muzeju uskoro. Dao ju je prijatelju koji skuplja samo BMWe i ima nekoliko sjajnih modela - 502, 503 i neke novije.

Vidim da su te Isette jako skupe ako se pojave negdje u ponudi, moguće je da ih ima po kojekakvim šupama u tim našim krajevima pa ih vrijedi spašavati. Ova je imala platneni krov, dakle skoro pa kabriolet :lol:


Vrh
   
PostPostano: sub kol 29, 2009 9:54 am 
Offline
Veteran
Veteran
Avatar

Pridružen/a: sub lip 23, 2007 6:05 pm
Postovi: 1143
Vozi: Made in Japan
Lokacija: Opatija
:clap:
Svaka cast jako lijepo napisano.... 8)

Jel ima jos???? :pray:

_________________
850 T5 estate green olive 1997-2011

Ako sam sisao vesla, ne znaci da sam pusio gliser...


Vrh
   
PostPostano: ned lis 04, 2009 3:13 pm 
Offline
Veteran
Veteran
Avatar

Pridružen/a: pet vel 20, 2009 7:09 pm
Postovi: 696
Vozi: 850 T-5
Lokacija: Zagreb
Malo roštam da vidim kaj tu ima, kad :o . Pa ovo je pravi roman, ali svaka ti čast, vrlo zanimljivo štivo. I fotke naravno. Šteta kaj nisi nekaj od toga sačuvao do današnjih dana. Ovakvi ameri se danas mogu nać valjda jedino na Kubi. Pozdrav, nadam se nekom nastavku.

_________________
850 T-5


Vrh
   
PostPostano: pon lis 19, 2009 5:37 pm 
Offline
.
.
Avatar

Pridružen/a: pon ožu 23, 2009 12:37 pm
Postovi: 238
Lokacija: Den Haag / Holandija
Hvala. Je šteta, ali šta da se radi. I biće izgleda jos štete jer neću moći još dugo održavati u zivotu moju kolekciju cigli, a ovdje je kriza udarila tako da veliki i teški (težina odredjuje i road tax i osiguranje) a još pritom stari auti jednostavno ne vrijede ništa, sad kad za njih možeš dobiti hiljadarku. I posebno kad nemaš vremena da se time zaista i baviš, a ovi hoće da rasteraju sve strance odavdje i to cine kako znaju i umiju...

Evo slika Fiata iz 1969 koji je još u životu, ali ne znam ni što ću s njime, sad ima samo originalnih 17.000 km na satu, kada je stigao ovdje imao je 7.000, onda su ga ovdje pokušali krast i razbili leptir, bravu na vratima i nekako pokidali sajlu od prozora, još je ostala sajla od prozora da se sredi, što zasad izgleda nemoguće ako ne nadjem originalni mehanizam ili ne kupim cijeli auto sa ispravnim mehanizmom... To je čudan auto, ne znam da li ga volim ili ne volim, dobro, ipak ga više volim nego ne...

slika

u pozadini je Renault 5 GTX Automatic, sa motorom od 1,7 lit, prošle nedjelje sam sa suzama u očima ispratio njegovog prethodnika koji je, izgledajući kao nov sa svojih 100.000km otišao pod presu... ali bar smo spasli enterijer i još par sitnica, na primjer zadnje doboše; novi su u predstavništvu 280EUR komad... pa ce ovaj malo manje da drhti kod naglijeg zustavljanja...


Vrh
   
PostPostano: pon lis 26, 2009 9:18 pm 
Offline
Veteran
Veteran
Avatar

Pridružen/a: sub lip 23, 2007 6:05 pm
Postovi: 1143
Vozi: Made in Japan
Lokacija: Opatija
sta nije to fiat coupe sport ili tako nekako. Pa imao ga moj djed u Slo samo crvenog koji je pred 20 godina stajao u grabi... Ko zna mozda jos stoji :lol: :lol: :lol: Za drugo i nije :lol:

_________________
850 T5 estate green olive 1997-2011

Ako sam sisao vesla, ne znaci da sam pusio gliser...


Vrh
   
PostPostano: ned srp 24, 2011 6:23 pm 
Offline
Veteran
Veteran
Avatar

Pridružen/a: pon tra 25, 2011 11:38 pm
Postovi: 1790
Vozi: 740GT VTR Evolution, 760 V6
Lokacija: Banjaluka
Citat:
sta nije to fiat coupe sport ili tako nekako. Pa imao ga moj djed u Slo samo crvenog koji je pred 20 godina stajao u grabi... Ko zna mozda jos stoji :lol: :lol: :lol: Za drugo i nije :lol:
Mhm, Fiat 850sc.

Ova priča je...isčitavam kao hipnitisan i skupljam vilicu s poda.

Molim te, nastavi pisati...detaljno, što detaljnije možeš o svakom autu.


Usput, Cadillace i Buicke i nekako, ali W186...uf, kako?

_________________
En Volvo med en åtta, en gammal risig Volvo...
Brojno stanje: 960 x6, 940 x12, 780 x1, 760 x5, 740 x12, 360 x1, C10M x1...
www.nordicrenegade.com
Kvarimo pošten svijet.


Vrh
   
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu  Odgovori  [ 15 postova ] 

Vremenska zona: UTC+01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži:
Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Limited
HR (CRO) by Ančica Sečan