Sada je: pet ožu 29, 2024 10:53 am.

Vremenska zona: UTC+01:00




Započni novu temu  Odgovori  [ 4 posta ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Svi moji auti
PostPostano: sri srp 29, 2009 9:01 am 
Offline
Veteran
Veteran
Avatar

Pridružen/a: ned tra 22, 2007 9:34 pm
Postovi: 4136
Vozi: V70R
Lokacija: Zagreb
Dakle počeo sam svoje vozačko znanje stjecati na Wartburgu 353 Touristu kojeg sam naslijedio od dede. Auto je radio na dva od tri cilindra, imao rupu pod nogama suvozača, vozačka vrata su se otvarala sama od sebe u zavojima, zglobovi mjenjača smještenog na volanu su iskakali sami od sebe u vožnji što bi rezultiralo ostajanjem bez brzina. Uz to auto je imao lošu naviku gašenja usred prenapučene Socke kada je svetinja hrlila na posao u nove radne pobjede, prilikom čega ga nisi mogao pokrenuti idućih 5 minuta na sveopće veselje ovih prvih koji su svoje emocije izražavali trubama. No u 4 razredu srednje bio sam faca kad sam se s njim pojavio u školi. Veselje nije dugo trajalo jer sam uskoro otišao u vojsku a deda se u međuvremenu riješio Wartburga za 100 DEM i 100 DIN. Za sve one koji su rođeni poslije 90-te evo kako je izgledalo to čudo istočnonjemačke tehnologije.
slika
Deda je iz nekog razloga, o kojem neću sada i ovdje drviti, imao strahovitu potrebu za automobilima velikog prtljažnog prostora, a iz ekonomskih razloga je uvijek ciljao na one koji su meni bili po godinama vršnjaci. Dakle punoljetne. Tako se jedno vrijeme orijentirao na Peugeot 404 Break kojih je imao 5-6. Ja sam vozio dva, jednog dizelaša iz 67 (dvije godine starijeg nego ja) kojeg je stanoviti limar sredio na oku ugodno stanje i jednog benzinca iz iste godine kojeg je deda sredio u nevjerojatno stanje svojim osebujnim odnosom i brigom za aute. Na tim automobilima su hrđale i klamerice u prospektima o njima. Ali zato je sve ostalo bilo nevjerojatno i rađeno za neka druga vremena koja se, nažalost, neće ponoviti. A što je to bilo nevjerojatno :?: Vrlo vjerojatno su to samo moje impresije no već sam ulazak u auto i pokretanje motora bila je procedura koja kod mene i dan danas izmami osmjeh na lice. Motori su bili nevjerojatno izdržljiv i otporni, recimo na to da uliješ ulje u kiler od vode, što se dedi ne jednom desilo. Deda je imao jednu zanimljivu naviku da je haubu dizao i mehaničare posjećivao jedino ako bi nešto puknulo, otpalo i ako bi auto stao a on to nije mogao riješit s komadom špage, drota i čavlom. Vjerujem da 70% današnjih vozača taj auto ne bi znalo upaliti. S lijeve strane volana je bila brava u koju si gurnuo ključ okrenuo ga i dao kontakt, što je oslobodilo ručicu kojom se motor gasio (gasi se mehaničkim zatvaranjem dotoka goriva u Bosch pumpi). S desne strane volana bila je polugica koju si potegnuo do polovice i pričekao 30 s. Do polugice je bio kromirani „gumb“ s rupicama. Nakon 20 s držanja polugice kroz rupice se počela nazirati žarna nit koja se usijava. Kada se usijala do kraja potegnuo si polugicu do kraja i motor je zaverglao i upalio. Uvijek od prve i na prvi zub. Nevjerojatno za motor koji je tada, početkom 90-tih, imao 27 godina. Mjenjač je bio na volanu s 4 sinkronizirane brzine za naprijed i jednu u nazad. Mogao si mijenjati brzine i bez kuplunga, na više i niže s malo pikanja desnom nogom po gasa i bez škrgutanja zubi getribi. Fantastično i nasušno potrebno s obzirom da limarija, iako sređena, nije bila baš weatherpruf, pa se nakupljena kišnica izlijevala na lijevu nogu kada je bila na papučici kuplunga u desnom zavoju. Auto je kočio pomoću četiri enormna trombla promjera 300 mm bez servo pmoći, samo su limuzine imale disk kočnice s spmoenutom pomoći, koje nikad nisam uspio natjerati da koče kak spada. Najviše zbog nedostatka novaca da se kupe novi dijelovi a dedi s kojim sam dijelio taj auto to i onako nije bilo bitno. Na koncu auto je bio utjelovljenje francuske ležernosti kad je u pitanju bio pristup životu, uživanju i hedonizmu uopće. Idealno bi bilo voziti se 80 u četvrtoj kad se još dalo normalno razgovarati i tako krstariti zavaljen u siceve koji su imali federe kakvi se više ne nalaze ni u madracima. 15' kotači i gume s dimenzijom 165x15 osiguravale su da su ovu savršenu opijenost francuskim joie de vivre uznemiravali jedno prelasci preko rinzola u punoj brzini. Sve ostalo se nije osjetilo jer su progutali Peugeotovi amortizeri dugog hoda. Ili to meni sad tak izgleda. U kontrastu s tim bio je volan kamionskih proporcija s jednim manjim kromiranim volanom u sredini koji je služio kao prekidač trube. Kontrast je bio u sili koju je trebalo upotrijebiti da se smota na mijestu upravljački mehanizam koji nije imao servo asistenciju. Prtljažni prostor je priča za sebe. Bilo je to studentsko doba kada su me na faksu svi znali po mom treniranju biciklizma i Peugeotu 404. A ovaj je bio idealno provozno sredstvo za prevoženje 9+ studenata na razno-razne tulume,izlaske i izlete. Iskracavanje pred bircom bila je atrakcija nalik na onu obaranja raznih rekorda u utrpavanje ljudi u razna vozila.
Ovo romantično vračanje u prošlost nažalost ima tragičan kraj kako mog dede tako i Peugeota 404. Oni su svoje živote završili u bliskom susretu s UNPROFOR-ovim kamionom. Da nije bilo tako, danas bi vrlo vjerojatno bio na Peugeotovom forumui i vodio rubriku o 404-tvorkama i kako ih restaurirati. Tko zna možda jednom se dočepam neke.
slika
Paralelno s dedinom 404-kom starci su prvo imali BMW 316 e21 kojeg sam tu i tamo vozio, a potom Opel Asconu 1.6D koju sam malo češće vozio ali o kojoj ne bih trošio puno riječi jer to svojim performansama ne zavrjeđuje. Prali su me i kamioni na autocesti kod Milana kao da sam na biciklu. A onda je došao Peugeot 309 GRD 1.9 iz 1988. U stvari nije došao nego sam ja nagovorio oca da kupi taj rabljeni auto u Švicarskoj gdje je onda radio. Naime, čitao sam o njemu i njegovom motoru u slovenskom Avtu gdje su ga nahvalili. Oca sam uspio nagovoriti ali je mama gunđala pa sam prije nego smo se odlučili kupiti ga, pomalo nesiguran u ispravnost svoje odluke i pouzdanost francuskih polovnih vozila, obilazio mehaničare u Locarnu i ispitivao ih o trajnosti ovog modela. Ne moram vam opisivati njihove zblenute face s upitnicima iznad istih. Auto je kupljen i u potpunosti je kroz godine eksploatacije opravdao moju odluku, a meni pribavio epitet nekoga tko nešto zna o autima u obitelji. Naspram Ascone bila je to diezel raketa s legendarnim XUD9 motorom. Pet brzina i obrtomjerom. Auto sam na kraju naslijedio ja i brinuo se i održavao ga do 2005 kada sam kupio Volvo. Nije bio ni blizu 404-ke po faktoru uživanja, ali je bio dobar. I iznad svega pouzdan. S njim sam dogurao do preko 250000 km bez da sam i pipnuo motor. Redovita promjena remenja, ulja i filtera bilo je sve s čime sam se bavio što se motora tiče. No bile su tu neke boljke tipične za Peugeote tog doba. Kao što su lageri zadnje osovine, tu i tamo prvi znakovi površinske hrđe koje sam na prvi znak otklanjao kod jednog limara. Njega sam upoznao nakon što sam skrivio nesreću u Miramarskoj ispod podvožnjaka kada sam naslagao 4 auta u sendvič. Ništa čime se ponosim. 309 je bila složena i nakon toga me služila još dobrih 10 godina. Nakon opisa 404-ke ponestaje mi emocija za opis 309-tke. Ona je bila običan auto koji je svoju svakodnevnu zadaću obavljala za 5+. Iako tako obična meni je bila super i zbilja sam uživao voziti je. Bila je super na neki drugi način, moderniji, za razliku od 404-ke. Danas kad ju vidite na cesti danas obično izgleda auto koji voze ljudi kojima do auta nije stalo. Većinom su to, kak bi ruka rekl hrbine, stucane sa svih strana i s preko 20 godina teške službe zaslađene nebrigom na plećima. Moja je i nakon 18 godina kada sam je prodavao izgledala kao iz tvornice. Istina nije izgledala posebno lijepo i aktraktivno ni kad su je napravili 1986, no meni je bila super i zbilja sam je pazio za ne vjerovati. Odlučio sam se na prodaju nakon jednog glupog kvara koji to u stvari nije ni bio. Komad prednje pakne se odlomio i strugao po disku i grijao ga i to na službenom putu. To me malo izžicirali i poljuljalo moje povjerenje u tada 16 godina stri auto. Pod utjecajem tadašnje cure odlučio sam se na prodaju. Sada kad se sjećam tog Peugeota, žao mi je što sam ga se riješio nakon u stvari bezveznog kvara. Kad pogleda sadašnji Volvo, žao mi je malo manje. Nakon što sam je odlučio prodati ljudi su se otimali za nju, za 309-tku, ne curu. Počevši od mog mehaničara pa na dalje. Završila je kod susjeda za neku siću, nakon što me moljakao i gnjavio da mu ju prodam. Nakon 4 godine, nebrige za nju, skončala je na otpadu nakon što je susjedi otpao zadnji kotač u tunelu u Učki i kad ju je zdrobila u zidove tunela. Bilo mi ju je muka gleati kak propada iz dana u dan.
slika

Ne volim u stvari mijenjati aute iako često maštam o drugim autima. Nadam se ovaj Volvo voziti dugo. Jako dugo. 309-tku sam vozio 14godina.

_________________
V70R 299 HP 7/2013 -
V70 2.4 170HP 12/2011 - 7/2013
V40D 115HP 11/2004 - 12/2011


Vrh
   
PostPostano: sri srp 29, 2009 11:24 am 
Offline
Veteran
Veteran
Avatar

Pridružen/a: sub tra 14, 2007 10:04 pm
Postovi: 2535
Vozi: Mazdu 4x4
taj pežo 404, to je auto.


Vrh
   
PostPostano: sri srp 29, 2009 12:33 pm 
Offline
Veteran
Veteran
Avatar

Pridružen/a: pet ožu 28, 2008 4:29 pm
Postovi: 1789
Lokacija: Sv. Ivan Zelina
Citat:
taj pežo 404, to je auto.
pezo je i sad lađica... samo je kvaliteta izrade ostala na onoj iz 80-tih... i dalje krepavaju zarulje svakodnevno, zadnji mostovi blokiraju, bubnjevi se razlete nakon 5tkm :S
ali... moja 206 i sa 8 godina na leđima, 120tkm, i dalje uz redovno odrzavanje radi ko urica... peugeot je dobar auto... al volvo je bolji :D

a 309... :D imal sam priliku i to probati... malo jaci model...

slika

_________________
V70, d5 autom., 163ks, '02.g. (2007.-2015.)
S80, d5 autom., 185ks, '08.g. (2015.-

pitanja u vezi arhitektonskog projektiranja, legalizacija i sl...
http://gradecki-projekt.hr/" onclick="window.open(this.href);return false;


Vrh
   
PostPostano: uto kol 04, 2009 5:51 pm 
Offline
.
.
Avatar

Pridružen/a: pon ožu 23, 2009 12:37 pm
Postovi: 238
Lokacija: Den Haag / Holandija
e... Pežo 404, zaista čudo od auta; kupovao sam ih u 90ima od prvih vlasnika u trulim i raspadajućim stanjima limarije, ali sa nevjerojatnim motorima i mehanikom. Jedan od najudobnijih auta za voziti ili se voziti njime, izuzetno bio napredan u rješenjima kada se pojavio, valjda 1961, na žalost limarija je bila živi shit, do duše i ne bila sa svom onom solju i nakon tolikih godina i zlouptotrebe koje su preživljavali. Vjerojatno posljednji auto koji je još prodavan sa kurblom kao standardnom opremom. Nema većeg zadovoljstva nego na minus 10 celzijevih ubaciti kurblu kroz branik Pežoa 404, dati kontakt i laganim okretom kurble ga upaliti na bukvalno pola okreta radilice, na opće iznenadjenje onih koji bi tome prisustvovali…i vrlo često ne bili u stanju upaliti zimi svoje dvadesetak godina mladje limene ljubimce… imao je pužni diferencijal koji je omogućavao više prostora u kabini i bolje ležanje auta (ali i bio veliki problem kod lošeg održavanja, proizvodeći na odredjenim brzinama vibrirajući efekat, kao da se vozi na nekakvom federu)… trebalo je koristiti specijalno ulje, i redovno ga mijenjati i nikako ne pomiješati sa "normalnim" hipoidnim SAE 90, a to se često radilo ili prelazilo na SAE 90 bez pravilnog ispiranja… Kardan Pežoa 404 je skroz oklopljen, nema krstove, osim na početku, vrlo nezgodna stvar za skidati i namještati kod tih promjena, a radio sam ih više puta, zamjenu cijelog zadnjeg mosta, u dvorištu, sa primitivnim dizalicama i uz opasnost po zivot… I dalje tvrdim da je dobro sredjen Pežo 404, sa štofanim sjedištima, nikako onima od skaja, disk kočnicama naprijed i hidrauličnim kuplungom (uz koji ide i moderniji – bolji mjenjač nego na prvim modelima, mislim da je 1967 prelazna godina, i da je pravljen do '74), jedan od najpouzdanijih i najudobnijih automobila koji se mogu imati. Velika mana su im bili i aksijalni ležajevi na makfersonu naprijed, koji bi zaribavali i onda se uvrće cijela opruga, kao i prednji amortizeri ako procure….ali što se tiče motora, mogao se naštelati da radi na par stotina obrtaja, kao brodica, i da radi bez greške… valjda su bila dva osnovna tipa benzinskih motora, 1,6 i 1,4 lit, razlikujući se pored ostalog i u broju ležajeva radilice, i dizel motor koji je bio superkvalitetan...


Vrh
   
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu  Odgovori  [ 4 posta ] 

Vremenska zona: UTC+01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 2 gosta.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži:
Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Limited
HR (CRO) by Ančica Sečan